Mljet - Zeleni biser Jadrana

Prelepo Autor 2025-09-25

Sveobuhvatni vodič kroz Nacionalni park Mljet. Otkrijte zelena jezera, benediktinski samostan, homerske legende i praktične savete za posetu.

Mljet: Zeleni biser Jadrana koji će vas očarati

U srcu južnog Jadrana, skriven od užurbanog turističkog života, leži otok Mljet - prava oaza mira i prirodne lepote. Čuven po svoja dva slatkovodna jezera koja su nastala pre više od 10 000 godina, nakon ledenog doba, Mljet predstavlja destinaciju koja nudi mnogo više od sunca i mora. Ovo je mesto gde se istorija, legende i netaknuta priroda stapaju u jedinstveno iskustvo koje ostavlja bez daha.

Karte za Nacionalni park Mljet čuvam ne zbog štednje, već kao podsetnik da se u roku od godinu dana moram vratiti i ponovo ga oploviti, da vidim kako izgleda obala na drugom kraju i posvetim mu malo više vremena. Fotografije sa ovog ostrva su pravi melem za dušu, pogotovu u jesenje kisna beogradska večera.

Put ka srcu Mljeta: Veliko i Malo jezero

Vožnja brodićem prema ostrvu Svete Marije traje nekih desetak minuta, ali da biste bolje videli i nešto snimili, nastaje trka već pri ulasku. Stranci su žurili u kabinu da zauzmu udobne stolice i gotovo ništa nisu videli sa desne strane. Na tom delu nailazimo na nekoliko vila, i uopšte ta strana nije previše naćičkana kućama.

Sa leve strane, u daljini, nalazi se malo veće mesto odakle ide autobuska linija koja spaja Veliko jezero sa morem. Ova kombinacija poluslanog jezera i slanog mora uz mnoštvo drveća daje poseban šmek celom tom delu ostrva. Sa leve strane, gledajući iz prilaza ostrvčetu u jezeru, već se vidi Sveta Marija.

Ostrvo Svete Marije: Benediktinsko blago

Pristajemo na malo ostrvo Sveta Marija u sred Velikog jezera, gde se nalazi crkva iz 12. veka koja predstavlja simbol Mljeta. Crkva Svete Marije, spomenik i deo samostanskog prizemlja, potiče iz dvanaestog veka. U trinaestom i četrnaestom veku nadograđen je sprat, a u petnaestom i šesnaestom veku dograđeno je predvorje. Zvonik je zbog gusarskih napada pretvoren u obrambenu kulu.

Stara srednjovekovna kula u jugoistočnom uglu samostana je nadograđena, a svaki monah je dobio svoju ćeliju. Ispred ćelija, na zapadnoj strani prema moru, sagrađena je velika terasa, tako da je samostan dobio izgled letnjeg renesansnog dvorca.

Od nekada bogate opreme crkve i samostana sačuvalo se vrlo malo predmeta. Napoleonova okupaciona vlast je 1808. ukinula sve benediktinske samostane na području već ukinute Dubrovačke republike. Imovinu su tada dobili redovnici, a iz razloga što nisu imali profesore, predali su je 1854. isusovcima. Kako je sve zapravo bilo školska imovina, 1872. se predaje državi, koja je vodi do 1918. pod ministarstvom za šumarstvo.

Dolaskom Jugoslavije i komunista, vršena je nacionalizacija 1949. godine, a imovina je predata Jugoslovenskoj akademiji nauka. Siromašna zemlja nije imala para da ulaže, pa je 1959. Narodni odbor Mljeta preuzima imovinu i pretvara je u hotel. Na Solinskim vratima do 1969. nalazio se kameni most sa mlinom. Benediktinski monasi su za pogon vodenice koristili snažnu morsku struju koja nastaje usled plime i oseke. Radi pristupa Velikom jezeru brodićima i jedrilicama, most i vodenica su srušeni 1959. godine, a kanal je proširen i produbljen.

Prema zakonu o povratu nacionalizovane imovine, Dubrovačka biskupija je zatražila vraćanje poseda, koji je u ruševnom i opljačkanom stanju preuzela 1998. godine. Sve u svemu, od dvanaestog veka pa do danas, više se rušilo i kralo nego što se ulagalo. Svi su polagali pravo na ovaj biser u sred zelenog Mljeta, ali niko nije video obavezu da nešto i uloži i povrati bar deo njegovog sjaja.

Homerove legende: Odisej i nimfa Kalipso

Arkadijska lepota otoka Mljeta bila je poznata još u antici, kad je ovaj po mnogima najlepši otok na Mediteranu opisao Homer u svom epskom delu Odiseja. Prema Homeru, Odisej, mitski kralj Itake, na povratku iz trojanskog rata doživeo je brodolom na hridi blizu otoka Ogigije. Napola mrtav, doplivao je u špilju gde je pao u ruke otočkoj nimfi Kalipso, kćeri Atlasovoj.

Iako ne postoje materijalni dokazi postojanja bilo Odiseja bilo Kalipse, a ako su ikada i postojali, davno su izgubljeni u vremenu, legende i dalje žive u srcima stanovnika i posetilaca. Odisejeva pećina se nalazi ispod Babinog polja i ima dva ulaza - sa mora i sa kopna. Duboka je oko tridesetak metara, a ribari iz Babinog polja je još i danas koriste kao sklonište svojih čamaca od otvorenog mora.

Još od davnih vremena veruje se da je Odisej u ovoj pećini pronašao svoje sklonište, po čemu je i dobila ime. Prema Homeru, mitski kralj Itake na svom putu natrag kući iz trojanskog rata doživio je brodolom na stenama pokraj ostrva Ogigije (današnji naziv te stene je Ogiran). Odisej, već dosta iscrpljen, doplivao je u pećinu gde ga je čekala nimfa Kalipso, ćerka boga mora Posejdona. Očaran lepotom ostrva i zaljubljen u nimfu Kalipso, Odisej je na Mljetu proveo punih sedam godina, i tek na insistiranje bogova bio je pušten da se vrati kući u Itaku.

Poluostrvo Pelješac: Kapija ka Mljetu

Najlakši i najkomodniji način da se dođe do Mljeta je kombinacija automobil i trajekt. Trajektna linija koja povezuje Mljet sa kopnom je linija Prapratno - Sobra. Prapratno se nalazi na južnoj strani poluostrva Pelješca, udaljeno nekih 3 km zračne linije od Stona. Tokom letnje sezone ova veza je učestala, iako se zna dogoditi da trajekt bude prepun pa ne primi sve automobile do sledećeg polaska.

Do Prapratnog ima nekih 4-5 km vožnje vijugavom cestom kroz stonsko polje. Prapratno nije naselje već uvala u kojoj je izgrađena trajektna luka. Na dnu uvale je manje turističko naselje i plaža, a na istočnom rubu je lučica koja ima samo pristanište, blagajnu, kafić i toalet.

Ako vam se dogodi da slučajno ne stignete na trajekt, više nego dobro jer do sledećeg možete pametno iskoristiti vreme obilazeći obližnji Ston, koji je sam po sebi vredan pažnje. Ston je u prošlosti bio solana Dubrovačke republike, a ta solana i danas radi na tradicionalan način. Smatra se da je solana postojala još za vreme rimskog vladanja istočnom obalom Jadrana. Dubrovčani su otkupili Ston upravo da bi preuzeli ondašnju solanu i mogli da trguju solju, što je bio unosan posao.

Stonska solana i danas je u funkciji, te se svake godine organizira berba soli. Prema rečima sadašnjeg vlasnika, dnevno se izvadi 30-100 tona soli i to ručno. Osim toga, Ston ima očuvan najduži fortifikacioni sistem zidina u Evropi, a od njega je u svetu duži samo Kineski zid. Zidine se protežu sve do Malog Stona na suprotnoj severnoj strani Pelješca.

Ston se nalazi na kratkoj prevlaci koja poluostrvo Pelješac povezuje sa kopnom. Nastao je u prvoj polovini 14. veka sa namerom da svojom vojnom tvrdjavom bude prva prepreka u odbrani Dubrovačke republike. Napravljen je planski, a republika je izgradila zidine koje su za ono vreme, a verujem i danas, bile najveći fortifikacijsko-urbanistički poduhvat onoga doba u Evropi.

Mljetska naselja: Od Goveđara do Pomena

Ono što Mljet izdvaja od ostalih otoka na istočnojadranskoj obali je njegova pošumljenost. Gusta borova šuma uz šumu hrasta crnike pokrila je većinu otoka, pogotovo u zapadnom delu, koji osim toga ima još i zanimljivu razvedenu prirodno lepu obalu te kulturno-istorijske spomenike.

Unutar parka najznačajnije središte su Goveđari, koje je najveće mjesto, župno središte, i u njima je smeštena uprava, škola i crkva. Goveđari su u unutrašnjosti otoka jer je u stara vremena bio običaj da se naselja podižu dalje od obale zbog opasnosti od gusara.

Kad je gusarska opasnost minula pre nekoliko stotina godina, stanovnici su gradili mala ribarska naselja uz obalu, od kojih su najveća Pomena i Polače. Ribarstvo u stara vremena nije bio biznis nego nužda, pa to nisu bila neka bogata naselja. Položaj uz obalu postao je prednost razvojem turizma, ali je proglašenje nacionalnog parka sprečilo neplansku gradnju i sačuvalo to područje od preizgrađenosti.

Gastro doživljaj na Mljetu: Od mora do stola

Prvo na šta nailazimo pristigavši na ostrvo je, naravno, čuveni restoran "Melita", nazvan tako po starom rimskom imenu Mljeta. Kažu da je poznat po dalmatinskoj kuhinji, ali i po bezobrazno skupoj usluzi, što smo ubrzo shvatili. Razumem da se sve dovozi brodovima, ali nigde gde smo stali nisu bile takve cene, počev od obične vode, piva pa nadalje.

Naravoučenije: nositi sa sobom bar flašicu vode. Ipak, nakon obilaska, seli smo, popili, došli sebi i krenuli u pohode. A pre toga, par snimaka debelog hlada i malo unutrašnjosti.

Za ljubitelje morske hrane, Mljet nudi izvanredne mogućnosti. Od svežih školjki i ostriga do tradicionalnih dalmatinskih specijaliteta poput riblje čorbe i ribe na žaru. Lokalni restorani ponose se autentičnim receptima koji su se generacijama prenosili s kolena na koleno.

Prirodne lepote: Šetnje, biciklizam i ronjenje

Mora im se priznati da su znali da urede sve staze oko oba jezera. Svuda postoje oznake i za bicikliste i planinare i šetače. Vatrogasna oprema pokriva ceo kraj, što i ne čudi jer čak i na mnogo manje naseljenim ostrvcima pružena su creva za vodu i postavljeni aparati za gašenje.

Organizovan prevoz busem iz Pomena je za one koje mrzi da hodaju, što je prava šteta jer propuštaju priliku da se nenahvate mirisa šume i prirode. Zabranjen je ribolov u jezerima, a skoro da ribice možete rukom uhvatiti - tako su bliski i neustrašivi.

Za ljubitelje aktivnog odmora, Mljet nudi brojne mogućnosti. Osim šetnji obalom jezera, možete iznajmiti bicikle i obići otok na dva točka. Ronjenje je još jedna popularna aktivnost, pogotovo u području gde se Veliko jezero uliva u more, gde možete videti raznovrsne morske organizme i podvodne pećine.

Zašto posetiti Mljet?

Mljet nije destinacija za one koji traže burni noćni život ili masovni turizam. Ovo je mesto za one koji cene mir, prirodu i istoriju. Ako želite da pobegnete od buke svakodnevnice i uronite u netaknutu prirodu, Mljet je pravo mesto za vas.

Sa svojim zelenilom, kristalno čistim jezerima,

Komentari
Trenutno nema komentara za ovaj članak.